Kako piše Varajeti, Robert Duval je ostao upamćen po suzdržanom, sirovom naturalizmu koji je obeležio generaciju glumaca među kojima su bili Robert de Niro, Dastin Hofman i Džin Hekman.

Iako nikada nije bio komercijalna zvezda, njegov nenametljiv, ali potpuno posvećen pristup likovima doneo mu je veliko poštovanje kolega i kritike, ocenjuje američki magazin.

Tokom bogate karijere osvojio je Oskara za najbolju mušku ulogu 1984. godine za film "Nežne milosti", a za nagradu Američke filmske akademije ukupno je bio nominovan sedam puta i to za uloge u filmovima među kojima su "Kum", "Apokalipsa danas" i "Veliki Santini" .Zapažene uloge ostvario je i na televiziji, u mini-serijama "Lonesome Dove" (Usamljena golubica)" i "Broken Trail" (Prekinuta staza)", za koje je osvojio dve nagrade Emi.

Na velikom platnu debitovao je 1962. godine kao Bu Redli u filmu "Ubiti pticu rugalicu". Prekretnicu u karijeri doživeo je 1972. ulogom Toma Hejgena u filmu "Kum" koja mu je donela prvu nominaciju za Oskara.  Ulogu je ponovio u nastavku, "Kum 2", a potom je nastupio i u filmovima "Televizijska mreža" i "Apokalipsa danas", u kojem je kao pukovnik Kilgor izgovorio čuvenu repliku "Volim miris napalma ujutru" što mu je donelo novu nominaciju. Sedmu nominaciju za najprestižniju filmsku nagradu dobio je za ulogu u drami "Sudija", u kojoj je igrao sudiju optuženog za izazivanje saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom.

Rođen je u San Dijegu, u porodici admirala američke mornarice, a glumu je studirao u Njujorku. Tokom karijere, kako piše Varajeti, ostavio je dubok trag i na pozorišnoj sceni, kao i u televizijskim projektima, uključujući film "Staljin" iz 1992. godine, za koji je takođe bio nominovan za nagradu Emi. Jednu od poslednjih uloga ostvario je u filmu "Bledoplavo oko" 2022. godine. Iza sebe je ostavio suprugu Lusijanu Pedrasu Duval sa kojom je bio u braku od 2005. godine.